Da bi kreirali sadržaj i okoristili se svime ovim o čemu smo pisali do sada (kao što je uključivanje fizičke prakse i održavanje programa te vraćanje ovim stvarima s kojima smo izgubili kontakt moramo ih uspostaviti kao praksu u našem životu.
U prošlom članku smo se osvnruli na potrebi da usredotočimo svoju pažnju na ono što je u našoj "moći", dakle ono nad čime imamo interni lokus kontrolu te ne pokušavamo upravljati onim što je Allahova domena.
Kako ulazimo u zadnjih 10 dana ramazana vrijeme je da razmislimo o svemu što smo naučili i pokušali osvjestiti do sada kroz ovaj serijal. Prošlih tjedana smo raspravljali o praksi promišljanja o sebi koju smo pokušali izgraditi na istraživanju koncepta prisutnosti i prakse tefekkura.
U prošloj epizodi dotakli smo se koncepta introspekcije sebe koje je definirao Muhasebi. Stoga se i taj koncpet po njegovom imenu i zove koncept Muhaseba. Kaže se ispitaj sebe prije nego budeš pitan. No, prilikom ove introspekcije važno je spoznati, prihvatiti a prlikom suočavanja sa "problemom" pristupiti sa zahvalnošću i ne biti strog prema sebi.
U prošlim člancima smo govorili o postu, nafs i discipliniranju duše. Razgovarali smo o tome što je muhlikat, bolestima srca koje pokušavamo disciplinirati, ispraviti i i raditi na njima. Postoje određene bolesti s kojima se svi mi borimo.
Jučer smo govorili o tome da moramo promijeniti ono što je u nama samima i da je taj proces u našim srcima kroz discipliniranja naše duše, discipliniranja našeg nafsa (nafs: ego, 'ja', duša) i držanje samih sebe odgovornima kroz Jihad ul nefs. Kroz mjesec Ramazan prakticiramo post što znači discipliniranje našeg nafsa.
U prethodnim objavama smo pokušali razumijeti strukturu duše koja proilazi iz Islamskog modela duše. Vidjeli smo kako je u sredini modela bojno polje duše gdje trebamo “obaviti posao kako treba”, Također smo razgovarali o Gazalijevih pet faza Taffakura (promišljanja) i u petoj fazi se nalazo ono što pokušavamo dosegnuti a to je transformacija. Stoga kroz rad
Praksa koju smo radili prošli tjedan, gdje prisutnost dolazi u naša srca, nastojala je produbiti naše pokoravanje Allahu SWA. U ovoj dubini nastojamo stupiti u kontakt sa samim sobom, kako bismo mogli pročistiti svoja srca i sebe, te kako bismo mogli ukloniti ono što prekriva naša srca te što se nalazi između nas i Allaha SWA.
Na Dunjaluku živimo iluziji odvojenosti od naše stvarne prirode te smo uhvaćeni u tu iluziju i vjerujemo da smo sami sebi dovoljni do trenutka prepoznavanja naše potrebe za Allahom i da nam je potrebna Allahova uputa, potrebno nam je njegovo svjetlo.
Prošli tjedan smo predstavili vježbe disanja i vježbe kontemplacije (Tefekkur). Razgovarali smo o disanju dijafragmom, što je u biti samo vježba da dišemo potpunije.