U prošlim člancima smo govorili o postu,  nafs i discipliniranju duše.  Razgovarali smo o tome što je muhlikat,  bolestima srca koje pokušavamo disciplinirati, ispraviti i i raditi na njima. Postoje određene bolesti s kojima se svi mi borimo. Postoje i razlicite manifestacije naših individualnih borbi i stvari koje su jedinstvene za ono na cemu trebamo poraditi, kao i ono što je Allah dž.š. stvorio ili manifestirao u našim životima za nas da bismo se usredotocili. Da bismo znali više detalja o tome na cemu trebamo raditi, moramo pogledati sebe i ovu praksu samorefleksije i samosvijesti. 

Treba osvještavati zašto radimo stvari koje radimo, zašto su neki od ovih obrazaca ponašanja u nama te treba nastojati identificirati osobine koje su specificne za naš karakter.  Središnja praksa u ovom procesu  samorefleksije je promatranje sebe - gledamo unutar sebe kako bismo povecali  našu samosvijest. Specificna praksa introspekcije zove se Muhaseba (samoobracun). To je nešto o cemu  imam Al-Gazali govori u svom 38. poglavlju Ihya Ulum al-din a tiče se Muraqaba I Muhasabe.  Al-Gazali govori o praksi muhasaba  kao da je to knjigovodstveni proces za analizu duše. Govori o ovoj analogiji gdje aql (razum) kontrolira nafs kroz tranakcijski proces zapisa. Govori  o zapocinjanju dana s time da tražimo dušu da se cvrsto drži zapovjedi Allahovih dž.š. a zatim na kraju dana zbrajajuci sve, ispitujemo što je radila tijekom dana. To nam služi za osvrt na naš dan kako bi uzeli u obzir ono što smo ucinili. Tako da smo doslovno poput racunovode za sebe, svoju dušu.

Ajet iz Kur'ana koji govori o ovoj praksi je iz sure Al-Hashr: "O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki covjek gleda  šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite". 

Allah naravno zna što je u našim srcima, Allah zna što  radimo, ali u isto vrijeme trebamo paziti na sebe, preuzimati  odgovornost i uzeti u obzir  naša djela. Ispitaj sebe prije nego budeš ispitan. Svi znamo da cemo biti smatrani  odgovornima na Sudnjem danu, da ce nam se suditi za naše postupke. Stoga  ne treba samo cekati taj dan, vec treba svaki  dan paziti što radimo i  potruditi se da to ispravimo kako bismo ocistili  naša srca. Zato smo upuceni da  se smatramo odgovornima i budemo u  stanju prici samima sebi. Kur'an kaže u suri Al-Qiyamah:  "i kunem se dušom koja sebe kori".  Znaci da ce nas se smatrati odgovornima  za nacin kako vjernik sam sebi prilazi. Primjerice:

• "Zašto sam to ucinio?" 
• "Zašto sam to pojeo?" 
• "Zašto sam to pogledao?"

Zapravo ovi razliciti aspekti gledanja, slušanja, su zapravo nazvani po praksi koji je uveo Muhesaba čiji smo lik upoznali u prijašnjim epizodama. Muhasaba u svojoj knjizi  kaže da postoji šest stvari nad kojima trebamo uciniti intrpospekciju.  Dakle, sluh,  vid,  govor, miris, ruke i noge.  Razmišljajte o ovome kao o svim našim osjetilima kojim komuniciramo s  dunjalukom. Sve su to nacini o kojima govori a poistovjećuje ih sa vratima u naše srce.  Ono što radimo s tim osjetilima, interakcijom s dunjalukom može  uci u naše srce i stvarno ga poceti kvariti ako ne pazimo ono u njega unosimo.  U suri Al-Isra Allah kaže: Ne povodi se   za onim što ne znaš!   I sluh, i vid, i razum,   za sve to ce se, zaista, odgovarati."  Radi se dakle o tome da to što radimo s našim osjetilima  dok prolazimo kroz naše živote.  Zato je važno  utemeljiti ovu praksu  provjeravanja sebe zbog mnogih razloga  o kojima smo govorili.

Pitanje: kako se otvoriti da bi otkrili te temeljne probleme te kako ih nastojati riješiti?

Ovo je zapravo  proces u kojemu gledamo sebe tijekom prakticiranja muhaseba prakse.  Provodite svoje dane pazeci na svoje ponašanje, promatrajuci svoje reakcije.  Kao što smo rekli: "Zašto sam to ucinio,  zašto sam reagirao". I ako ako nismo  svjesni sebe možemo proci kroz dan da cak i ne primijetimo da imamo te negativne reakcije ili možda cak i karakterne osobine koje se pojavljuju jer smo samo nekako iskljuceni. Ali cim se pocnemo prilagođavati i uzeti stvari u obzir,  pocinjemo otkrivati te temeljne probleme.  Možda cak i ne znamo koji su to temeljni  problemi, ali promatrajuci naše ponašanje i naše reakcije na stvari, to mogu biti znakovi i signali na što se trebamo usredotociti te gdje su ti temeljni problemi.

Dakle, gledati na ono što nas iritira, pamtiti to i istražiti što je to zbog cega smo bili iritirani. Postoji nešto unutra što moramo pogledati i razriješiti. To nas može dovesti do toga da shvatimo koje stvari trebamo otključati u vlastitom srcu. To je obicno povezano s necim što ste skrivali, često u ranim razdobljima naših života zapleteno u obrasce skrivanja zbog neispunjavanja naših emocionalnih potreba.  

A onda kad smo svjesni tih obrasaca ponašanja preuzimamo odgovornost za njih te se možemo poceti otvarati tako da kroz čiščenje srca dovodimo Božju svjetlost na njih. 

Pitanje #2: Da li je moguce da se netko uspješno bori SAM bez potrebe za pomoc.

Za neke stvari da, a za neke ne. Ovo vrijedi za obje vrste  smjernica u ovom procesu razvoja. Ovo dakle vrijedi i za podrucje psihologije, kao i za smjernice na duhovnom putu.  Postoji stvarnost da nam je potreban vodic. Trebamo nekoga izvana da nam pomogne vidjeti ono što trebamo, kao zrcalo.  Ne možemo uciniti sve sami jer cemo biti u zabludi. 

Reći cemo si da nam ide bolje nego što zaista ide. Na ovaj nacin lakše možemo biti podložniji šejtanu.  Kada imamo vanjsku stranu za reflektiranje,  idealno nekoga tko je koračao i putovao tom stazom, oni to mogu reflektirati i pomoci vam da vas vode kroz taj proces.  Idealno je imati profesionalca, ili u kontekstu psihologije ili nekoga tko radi u okvirima Islama.  Znajte da je ove stvari teško postici i stvarnost je da mnogi ljudi nemaju pristup nekom izvoru koji može pomoci. Ali u meduvremenu možete posao obavljati sami i biti uspješni.

Tako da je Mahasabha praksa jedno od središnjih nacela ili aspekata kako to možete uciniti jer je to individualna vježba koju možete uvrstiti u svoju svakodnevnic a koju bi trebali kultivirati kao stalnu praksa, rutina.

U sklopu Produtive Muslim sesija, predložit ćemo vam zgodan alat za vođenje ovakvog dnevnika pod nazivom Barekah Journal.