U prošlom članku smo se osvnruli na potrebi da usredotočimo svoju pažnju na ono što je u našoj "moći", dakle ono nad čime imamo interni lokus kontrolu te ne pokušavamo upravljati onim što je Allahova domena.

Govorili smo o potrebi da budemo prisutni te da se povežemo s našim bićem duhovno ali i tjelesno kako bismo ostali usredotočeni. Današnja paradigma, naročito u muslimanskom svijetu je da je duhovni svijet odvojen od fizičkog/tjelesnog svijeta.

Islam je uTJELOvljena religija. Naš ibadet je fizički, namaz je fizički-tjelesni čin koji uključuje sve dijelova našeg tijela S VOLJOM, tako da ne povezujemo samo s ovim apstraktnim pojmom duše, već uključujemo svoje tijelo u ovaj proces obožavanja. Tako da je to bihevioralno, kognitivno, emocionalno, duhovno, poput svih onih elemenata, koji integriraju naše bistvo (QALB; NEFS, AQL, RUH). I zato trebamo uključiti naše tijelo u cjelokupni proces rada na sebi kako bi u potpunosti uključili svoju dušu. 

Kako bismo bili prisutni sami sa sobom, moramo biti prisutni u svojim tijelima zbog čega je dobra praksa disanja koju poznajete ili praksa inspekcije svog tijela kroz 5 koraka koje uvodi Muhasebi tijkeom prakse kontemplacije o kojoj smo govorili u sesiji 4.

Ali osim toga, važno je ponovno naučiti kako svjesno okupirati svoja tijela. Tjelesna aktivnost nam pomaže da budemo prizemljeni i prisutni u sebi.

Kada smo razgovarali o fitret načinu života spominjali smo kako smo u starijim danima bili više povezani sa aktivnostima na zemlji i fizičkim radom, te je ona bila dio naših života. Ljudi su imali poslove koji su bili fizički zahtijevniji, provodili su više vremena vani čak i prijevoz je bio fizički, npr jahanje konja. 

U današnje vrijme postajemo toliko odvojeni od tog tipa života da to moramo nadopuniti dodatnim angažiranjem našeg tijela što bi u konačnici trebalo postati integrirano sa našom duhovnom praksom. To ne bi trebao biti luksuz nego nužnost te naš dug kojeg imamo prema duhovnom zdravlju, fizičkom zdravlju te mentalnom zdravlju. 

Kada gledamo na život Poslanika s.a.w.s i ashaba, vidimo da to je bio fizički orjentirani život. Radili su na zemlji, puno su hodali.

Poslanik s.a.w.s je i preporučio tjelesnu aktivnost kao što je, jahanje  streličarstvo, plivanje, hrvanje a u svakom od ovih sportova postoji posebna mudrost jer sve imaju jedinstvene terapeutske aspekte. Koliko su ti sportovi prolagođeni nama danas i podneblju u kojem živimo treba odvagati ali je zapravo važno osvjestiti da postoje specifične tjelesne stvari koje usklađuju našu volju s našim duhovnim bićem. I to treba postati rutina.

Za primjer, odlazak u teretanu nije nužno da se "nabildaš" nego da aktiviraš svoju volju za činjenjem nečega fizičkog kako bi je povezao s duhovnim aspketom. Kada dižeš uteg, tvoj fokus treba biti na uspostavljam vezu između svog uma, tijela i svoje namjere i dovođenje sebe u stanje prisutnosti.

Male stvari ali konstante su draže Gospodaru nego megalomanski planovi. Integrirati akciju sa svojom namjerom i učiniti to kao dnevnu rutinu integriranu u islamu je jedan od primjera koje možete kultivirati nakon Ramazana.

Za kraj uzmimo primjer našeg ibadeta-namaza.

Namaz, je, zaista, uTJELOvljenje našeg vjerovanja na mnogo različitih nivoa.  Položaji su fizička manifestacija riječi koje izgovaramo.  Znači, riječi su stvar apstrakcije a pokreti su fizičke manifestacije. Zbog toga ovo očitovanje spaja nevidljivo  i vidljivo, duhovno i fizičko. Mnogo učenjaka su govorili o stvarima vezanih za ove položaje.  

Ali ukratko, kada stojimo u kiamu, mi smo uspravni, a samo ljudska bića mogu imati ovaj položaj.  I upravo je ova vertikala to čime smo povezani sa Allahom kroz Ruh (duh).  

A zatim, kada uzmemo položaj sedžde, to je ta horizontalna linija.  Tako u zemaljskom svijetu, ovo predstavlja našu fizičku stvarnost.  Stavljamo glavu na zemlju.  Od zemlje smo stvoreni, od gline, u stanju služenja Gospodaru.  

A onda između ove dvije linije, činimo ruku'u.  Kada se sagnemo, to je taj posredni položaj između  vrhunca i dovoljno slično tome što imamo u prirodi naše duše jer qalb(srce) ima sposobnost da se prevrće i naklanja stoga je ono posrednik u prelasku u poniznost,

A zatim sjedeći položaj je mjesto gdje spajamo ove dvije sfere  gdje smo stabilizirani,kao kao da smo u vrlo stabilnoj poziciji i kombiniramo ovo zemaljsko tijelo sa uspravnim uzdignutim vrhom jer sjedimo, ali smo istovremeno uspravni.  To je čudesno.  

Nadalje, postoje druge stvari koje mogu predstaviti namaz.,Na primjer kao što položaj kiama predstavlja, ponovno, čovjeka, životinjsku sferu, a zatim sedžda, biljnu sferu.  Biljke imaju korijen u tlu. A zatim sjedenje, stabilni položaj je kao svijet minerala.  Mnogo toga se može reći o ovome, i važno je to razumjeti. Preproučam da pogledate tečaj kojeg nudi Cambridge Muslim College preko svoje Learning platforme a govori o namazu: 

An Introduction to the Meanings of Prayer | Cambridge Muslim College (teachable.com)