Jasin
Ovo uzvišeno poglavlje je dobilo ime po prva, dva, slova i to: Ja i Sin. Ovim dvama slovima se obraća i govori Muhammedu.
Dokazuje istinitost Kur'ana i ističe da sadrži nadnaravnu snagu koja ponovo vraća dugu mrtvim ljudima i oživljuje ih. Donosi nekoliko primjera i ističe se kako Kur'an potvrđuje Knjige koje su prije njega objavljene. Dalje se izlaže kako će biti pozvani na odgovornost i biti pitani i oni koji su primili Kur'an, a i oni koji ga nisu primili, te da će biti nagrađivani ili kažnjavani.
Saffat
Prvi ajet ovog poglavlja govori o onima koji stoje u redovima. Radi toga ovo poglavlja i nosi naziv Saffat. Saffat jesu oni, koji, klanjajući se Allahu, stoje u redovima, a istupaju u čvrstim redovima u ratovima protiv neprijatelja koji su ustali protiv Islama.
U suri Es-Saffat nalazi se opis kako izaći iz teške situacije kroz primjer Junusa, a.s. "I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni".
Sad
Ovo poglavlje se zove „Sad“ zato što na njegovu početku stoji suglasnik „sad“. Ovo uzvišeno poglavlje nam kazuje o mučenjima, što ih je podnosio Božji Poslanik i trpio od mekkanskih pogana. Od ovakvih zlostavljanja i mučenja nisu se mogli spasiti u svoje vrijeme ni poslanici kao što su bili Davud i Sulejman, koji su vladali velikom i moćnom državom.
I sura Sad podsjeća vjernike na prethodne narode. Čovjek koji ne uči Kur'an s dubljom analizom ajeta može steći utisak da se priče o poslanicima uvijek ponavljaju i pitati se zašto se stalno iznova u toliko sura nalaze opisi prethodnih naroda.
Prvo, kao što čovjek preživljava određene situacije u životu i napreduje gledajući svoje prethodnike: ponavlja i unapređuje njihov uspješan rad ili izbjegava njihove greške, tj. uči se na iskustvu, tako i u vjeri čovjek iz konačnica ranijih naroda gleda na osnovu čega su bili uspješni, a zbog čega su kažnjeni.
Drugo, uvijek čitajmo u kojem kontekstu se pojavljuju ajeti. Nekada se opisuje oholost tih naroda, nekada nepravednost, nekada nerazboritost...
Prepoznajmo te karakteristike i učimo dove da ne budemo iskušani njima.
U ovoj suri se daje opis uspješnog vladara….
"O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta."
Prepoznatljiva karakteristika Davuda, a.s., u Kur'anu jeste mudrost, odnosno znanje od Allaha (El-Bekare 251, Sad 20). Kada je čovjek mudar onda objedinjava spomenute osobine, ali i druge poput blagosti, milosti, darežljivosti itd.
Odlika mudrih ljudi, učenjaka jeste upravo čest zikr, slavljenje i hvaljenje Allaha, dž.š., koji čovjeku, kao ranije poslanicima, daruje svoju mudrost i znanje, odnosno pronicljivost u ovodunjalučkim stvarima.